Napad na Iran otkrio veliki nedostatak SAD-a

Nedostatak nevidljivih bombardera, tankera i streljiva

U operaciji Midnight Hammer korišteno je 125 zrakoplova, uključujući više tankera za punjenje gorivom, te četiri vrste borbenih zrakoplova: F-35, F-22, F-16 i F-15, koji su pružali pratnju i navodno pomogli u suzbijanju iranske protuzračne obrane kako bi B-2 zrakoplovi mogli sigurnije djelovati u neprijateljskom zračnom prostoru. Iako se operacija smatrala uspješnom, iako točni podaci o šteti na ciljanim nuklearnim lokacijama nikada nisu objavljeni, ona je također poslužila za isticanje ozbiljnih ograničenja američkih sposobnosti udara dugog dometa, osim pokretanja ograničenih pojedinačnih napada poput onih 21. i 22. lipnja.

Učenje "pravih lekcija"

Ističući prevladavajuće zabrinutosti, general-pukovnik Jason Armagost, zamjenik zapovjednika Globalnog udarnog zapovjedništva zračnih snaga i Strateškog zračnog zapovjedništva u američkom Strateškom zapovjedništvu, upozorio je da treba naučiti prave lekcije ne samo o veličini interkontinentalne flote bombardera, već i o veličini flote tankera. "Prvo što me brine kada se nešto poput Midnight Hammera počne oblikovati jest kako izgledaju tankerske snage, kakav je njihov položaj i kako se pozicioniramo u svijetu da bismo to zapravo učinili... Nije lako", rekao je, a piše N1 BiH.

Šefica naoružanja i taktike u Središnjim zračnim snagama, bojnica Claire Randolph, koja je bila jedna od planerica operacije, slično je primijetila: "Jako me brinu tankeri... Mislim - zato što nisu privlačni, nisu oružje, nisu lovci i nisu bombarderi - tankeri se često stvarno izostavljaju iz ovog razgovora."

Iako Američko ratno zrakoplovstvo trenutno ima manje od 20 bombardera B-2, koji imaju notorno visoke zahtjeve za održavanjem i nisku stopu dostupnosti, očekuje se da će nabaviti 100-200 stealth bombardera sljedeće generacije B-21. Očekuje se da će to omogućiti održiviju međukontinentalnu udarnu kampanju, dok je, s druge strane, vjerojatno da Ratno zrakoplovstvo neće moći pokrenuti daljnje održive napade stealth bombardera na Iran nakon što se bombarderi B-2 vrate sa svoje borbene misije 22. lipnja, piše Militarywatchmagazine.

Međutim, B-21 je znatno lakši zrakoplov koji ne samo da nosi znatno manje streljiva, već ima i puno kraći domet, te je stoga više ovisan o potpori tankera kako bi proširio svoj domet i dosegao daljnje ciljeve.

Najveće bombe na svijetu

Operacija Midnight Hammer dodatno je istaknula izazove koje predstavlja ograničena zaliha streljiva Zračnih snaga, a bojnik Randolph upozorio je da će buduće operacije vjerojatno zahtijevati streljivo koje može prodrijeti dublje kako bi uništilo ciljeve zakopane dublje pod zemljom od bombardera B-2 GBU-57. Sedam bombardera B-2 bacilo je 22. lipnja 14 bombi GBU-57, koje su najveće bombe na svijetu i navodno mogu prodrijeti 60 metara pod zemlju tijekom napada.

Javni zapisi sugeriraju da je kupljeno samo 20 bombi, a potreba za više bombi kako bi se pogodile posebno dobro utvrđene ciljeve postavlja pitanja o operativnoj fleksibilnosti Zračnih snaga. Značajna mogućnost da bi se bombe mogle koristiti i za napad na koalicijske snage u Jemenu 2024. godine možda je dodatno iscrpila arsenal. Mogućnost da Zračne snage razviju nasljednika GBU-57 koji je znatno lakši za nošenje B-21 i nabave ga u mnogo većim količinama stoga ostaje značajna.

Održivost stealth napada

Ostaju značajna pitanja u vezi s time u kojoj će mjeri program B-21 moći revolucionirati interkontinentalne udarne sposobnosti američkog ratnog zrakoplovstva, s velikim problemima s programom tankera KC-46 i pitanjima u vezi s mogućim programom stealth tankera, što povećava mogućnost da novi bombarderi neće imati potrebnu podršku za pokretanje velikih operacija protiv udaljenih ciljeva.

Daljnja pitanja odnose se na održivost stealth napada korištenjem vrlo vrijednih zrakoplova poput B-2 i B-21, s velikim napretkom u radaru i raketnoj tehnologiji, posebno u Kini, koja ima značajan potencijal da nadmaši napredak u stealth tehnologiji, čime se sprječava da bombarderi djeluju u neprijateljskom zračnom prostoru s razumnom razinom preživljavanja.

Kako američke oružane snage prelaze iz razdoblja nakon Hladnog rata na usluge optimizirane za novo doba natjecanja velikih sila, očekuje se da će troškovi prilagodbe biti ogromni, s ozbiljno upitnom priuštivošću značajnog proširenja flote tankera i bombardera te arsenala prodornih bombi u vrijeme gotovo neviđenog opterećenja proračuna Zračnih snaga.